Možda ste očekivali recenziju epskih proporcija u kojoj ćemo se klanjati do neba Blizzardovoj genijalnosti i umotvorini pod imenom World of Warcraft. U biti, htjeli smo ispast cool pa napisat nešto tipa "Igra r0x!1" ili tako nekakvu debilanu ali koliko god da je prava istina sadržana u te tri riječi, bilo bi nepošteno prema zajednici igrača s ovih prostora da ne spomenemo zbog čega tako mislimo. Da nam je netko prije samo godinu dana spomenuo da ćemo plaćati poprilične novce u vidu mjesečne pretplate šeretski bi se nasmijali, no već su tada mediji bili prilično napaljeni na WoW. Prve beta verzije u kojima su sudjelovali samo sretnici bile su prepune do tada još neviđenih novosti u svijetu igara, dok su javna beta testiranja pokazala svu snagu ove masivke koja to stvarno i je.
Ne samo zbog žanra, već i zbog činjenice da u ovom trenutku na serverima Europe igra više ljudi nego u svim ostalim MMORPG-ima zajedno, a dotakli smo tek Europu uz napomenu kako je ovo najmlađi član MMO zajednice, da hrvatskih guildova ima nekoliko i broje od 15 do 70 članova što je vjerojatno više igrača nego što je ijedna pojedinačna multiplayer igra imala na ovim prostorima, da je ovo prva igra u kojoj nema svađa karakterističnih za multiplayer, da je pošiljka WoW-a u Algoritmu planula za sat vremena i na kraju krajeva, da još uvijek ima ljudi koji očajnički čekaju svoj primjerak. Popis posebnosti mogao bi se produžiti u beskonačnost, no uistinu nam nije cilj gubiti vrijeme na hvalospjeve dok nas ekipa (vidi kako lijepo ime) čeka na serveru. Uistinu ne znamo kako započeti opis igre koja je toliko velika da i nakon mjesec dana igranja, iz dana u dan otkrivamo nove stvari, a nismo zagrebli ni površinu, da ne spominjemo ono što nas tek očekuje u narednim zakrpama. Možda najbolje da krenemo od početka odnosno kreacije likova. Osnovna podjela u svijetu WoW su serveri na kojima igrate. Ukoliko odaberete PVP server, potpisali ste kidanje živaca nakon 18. nivoa razvoja jer vas može ubiti svaki pripadnik suprotne strane, dok je na Normal serverima to onemogućeno i trebate dati svoju potvrdu da bi se s nekim pograbili, te su ti serveri pogodni za RPG fanatike koji uživaju u priči i otkrivanju novih zadataka. Ipak moramo naglasiti da je većina hrvatskih guildova na PvP serverima iz jednostavnog razloga što je veći gušt pobijediti ljudskog protivnika od onog vođenog umjetnom inteligencijom, ali da ne bi mislili kako je poanta igre samo na tome, moramo naglasiti da bez "questanja" nema ni napredovanja, i samim time dobivamo vidno prošireni Normal način igranja. Nakon što ste odabrali server, nemojte se čuditi ako je prenakrcan, jer navala na WoW još uvijek traje i za očekivati je da će tako biti još neko vrijeme kada će ljudi početi dolaziti rjeđe, pa red za upad valja pregrmiti, iako se nama nije desilo da čekamo dulje od 20-ak minuta što i nije neki problem uz naglasak da su gužve isključivo u večernjim satima. Upadom dolazimo do izbora lika. Eh, kad bi to bilo jednostavno za opisati, no probat ćemo ovako. Nekada davno, Alijansa sastavljena od ljudske vrste, patuljaka, vilenjaka i gnomova bila je isključivo na strani dobra, dok je Horda okupljena od taurena, orka, undeadova i trolova bila sušto zlo. Danas je situacija vidno drugačija i ne postoji stroga podjela na crno bijeli svijet pa izbor Horde ili Alijanse ostavljamo samo na vama, dok je izbor rase već novi par cipela budući da svaka ima neke prednosti nad drugima. Orci već u početku imaju veći skill sa sjekirama, patuljci s puškama, taurenima je herbalizam iliti sakupljanje biljaka na većoj razini, undeadovi imaju mogućnost imunosti na strah i tako redom. U redu, odabrali ste rasu, ali ni to nije krajnji korak prije upada u svijet WoW-a jer još slijedi izbor klase. Ratnik, druid, lovac? Ili možda čarobnjak? Možda shaman? Svaka klasa određuje način na koji ćete igrati i ovo je dio na koji valja najviše paziti. Nije bitno da li ćete imati rogove (to u svakom slučaju kad se oženite) ili šiljaste uši (oke, nekome možda je), ali izborom klase zapečatili ste svoj način igranja zauvijek, odnosno do kreiranja novog lika. Ratnici primjerice nemaju manu, već su im sposobnosti vezane isključivo uz vitlanje oružjem, lovci se uzdaju u svoje ljubimce, životinje koje je moguće dresirati, kao i na dalekometno oružje (puške, strijele), čarobnjacima je mana najbitnija za izvođenje moćnih čarolija, warloci (jel' vještac hrvatski prijevod? :-/) su mješavina između magova i lovaca, itd da ne nabrajamo svakog posebice. Odaberite prema afinitetima, odaberite izgled i dobro došli u svijet Warcrafta. Iako ovaj dio ne spada u recenziju već na forum, moramo reći da pridošlice odmah upišu "/join cro" kako bi se automatski spajali na hrvatski kanal svaki puta kod ulaska i na taj način mogli komunicirati sa ostalim igračima ovih prostora, jer generalni je kanal nerijetko hrpa budalaština. Ulaskom u igru stvorit ćete se u ograničenom dijelu svijeta koji će vam se činiti ogroman, no samo je mali dio početne mape na koju ćete se vraćati i u kasnijim fazama igre. Zavisno do odabrane rase, pojavit ćete se u predjelima gdje dotična obitava i za početak je dovoljno kliknuti na NPC-a s uskličnikom iznad glave koji će vam dati i prvi zadatak. Obično će valjati ubiti nekoliko živina čisto da bi se naviknuli na kontrole i pogled s leđa. U početku je prilično čudno narediti napad i čekati da ga računalo izvede, što u kasnijim fazama postaje više nego poželjno jer ako bacite pogled na popratne screenshote jasno vam je da svaka ikonica ima svoje značenje, na ovaj ili onaj način vezano uz što uspješnije napredovanje, pa bi u žaru borbe bilo nemoguće izabirati pravilan raspored magija, liječiti se i još paziti kada možemo zadati udarac. Pravilan raspored radnji u borbi zavisi od mnogo faktora, no sasvim sigurno ćete metu pokušati usporiti, baciti magiju koja je periodički oštećuje, ili je čak zaustaviti na određeno vrijeme. Svaka rasa i klasa imaju svoje specifične magije ili sposobnosti koje valja dobro upoznati kako postanu dostupne. Naime, izvršavanjem raznih zadataka i borbom s protivnicima, igrač stječe iskustvo koje rezultira prelaskom na viši nivo. Kada se to dogodi pametno je posjetiti trenera za svoju klasu kako bi nas za određenu svotu novaca naučio novim sposobnostima/magijama ili bi postojeće mogli unaprijediti u viši nivo. Premda ne kažemo da je nemoguće, igrač može svakih nekoliko nivoa navraćati do trenera po nadogradnje, no zadaci koje dobiva na određenom stupnju razvoja zahtijevaju konstantnu top formu, premda se zna desiti da na određenim dijelovima dobijete i neke koji nadilaze vaše sposobnosti ili su pak preniski i neće donijeti gotovo nikakvo iskustvo, no uputno je izvršiti ih jer su vjerojatno početak niza koji se težinom u jednom trenu križa s vašim trenutnim levelom. Prije no što krenemo u opisivanje zadataka valja napomenuti i profesije, odnosno zanate kojima se igrači u igru mogu baviti. Osim sekundarnih koje je moguće imati sve i u koje spadaju ribolov (da, da, kupite štap za pecanje i čekajte griz), prva pomoć i kuhanje, primarna zanimanja obično su povezana, pa je tako logično uz herbalizam uzeti alkemiju, ili uz skidanje koža sa životinja kožarstvo. Zavisno od odabranog moći ćete kupiti recepte, trenirati se kako bi vam postale dostupne neke nove opcije i tome slično, a najbolja je priča što u svakom trenutku kada vam to dosadi možete sve do tada naučeno izbrisati i krenuti sa novim zanimanjima. Nije baš uobičajeno ali ne i nemoguće, iako određene klase/rase već imaju predefinirano čime se obično bave. Mislite da je World of Warcraft velik? Vjerujte, ovo je samo mali dio čitave priče koju će netko moći ispričati tek nakon mjeseci igranja i isprobavanja taktika i "buildova" za svaku klasu. Sami questovi označeni su bojama radi lakšeg prepoznavanja težine, pa su tako sivi ultra laki, zeleni taman za vaš nivo, za žute će se valjati malo pomučiti iako ima i onih koje nećete moći izvršiti sami, dok su crveni daleko izvan vašeg dometa i ne pokušavajte ih ispuniti dok ne požute. Dakako, ovo je općenito pravilo prema kojem se valja orijentirati, pa je neke teže moguće riješiti na sreću. Posebnost predstavljaju zadaci označeni kao Elitni, što u pravilu znači da se dobro najedete žganaca prije pokušaja rješavanja, te da budete barem 3-4 nivoa jači od čudovišta koja vas tamo očekuju, dok su instance posebna priča u koju valja ulaziti isključivo u grupi i gdje vas čeka od sat do par sati ubijanja vrlo jakih protivnika, ali su zato i nagrade bogate. Kad smo već kod nagrada, to može biti svašta, od nekoliko komada korijenja koje obnavlja hranu i manu, do magičnih predmeta. Kako u ovoj igri ima gomila klasa, rasa i ostalih podjela, vrlo je teško pronaći adekvatno oružje pa čak i odjeću, jer primjerice neke rase ne mogu nositi metalne oklope, već samo kožne odjevne predmete. Što god palo, vrlo je vjerojatno da ćete pokupiti sve i prodati kod trgovaca u gradovima, a početnu torbu od desetak mjesta uskoro ćete nadopuniti novim torbicama, u početku sa samo 6 mjesta da bi kasnije kupili i veće. Predmete koje ne možete rabiti možete staviti i na aukciju, što je pak jednostavan način dolaska do potrebnih stvari. Aukcijske kuće postoje samo u Ogrimmaru i Ironforgeu, odnosno glavnim gradovima oraka i patuljaka, no vrijedi ih često posjećivati. Dakako, naći će se na aukcijama i gluposti tipa običan mač po cijeni magičnog prstena, no početni kaos cijena konačno se ustalio. Sistem nadmetanja je jednostavan: kraj svakog predmeta piše trenutna cijena koju valja nadvisiti, a kod nekih i ona za koju je moguće predmet automatski kupiti. Uz to, navedeno je koliko još traje aukcija pri čemu kratko vrijeme računajte kao sat-dva, dok je jako dugo preko osam sati. O rezultatu aukcije biti ćete obaviješteni e-mailom. Ne onim pravim, već sistemom pošte unutar igre kojim ostalim igračima možete poslati predmete, novac ili samo poruku, pa će vam iz aukcijske kuće stići ili uloženi novac ili predmet kojeg ste kupili. Vrlo jednostavan i efikasan način komunikacije. Vidimo mi da se ovo opisivanje svih featuresa odužilo, pa je red da malo ubrzamo ritam. U igri postoje područja, odnosno teritoriji u kojima su na vlasti ili horda ili alijansa, kao i oni u kojima obje frakcije imaju svoja uporišta iz kojih obavljaju zadatke. Na onima s definiranim vlasništvom obično se nalaze veći gradovi koji sadrže razne vrste trgovina, učitelja, trenera, majstora koji će vas naučiti baratanju raznim vrstama oružja i u njih ćete općenito često navraćati jer su ili povezani sa zadacima koje radite ili jednostavno želite svratiti do banke... Ma ne, nije pošteno da svakom novom rečenicom otvaramo novo poglavlje koje valja opisati. Dakle banka je mjesto u kojem možete pohraniti stvari koje želite sačuvati za kasnije, ili će vam zatrebati kod izgradnje drugog lika ili jednostavno ne znate što s njima pa neka stoje. Kratko i jasno, idemo dalje. Dakle teritoriji su međusobno povezani zračnim i pomorskim linijama, premda su oni bliži isključivo zračnim pri čemu jašite na leđima griffona ili nekog ogromnog šišmiša u slučaju pripadnosti hordi. Ovakav način prijevoza zamjenjuje dugotrajno pješačenje iako nije loše s remena na vrijeme protegnuti noge i po područjima za niže nivoe pogotovo ako vam nedostaje nekih biljaka ili određenih ruda. Da bi liniju uopće aktivirali ipak je potrebno doći pješice do vlasnika licence odnosno NPC-a koji drži leteće beštije, a nakon toga je let uvijek dostupan, s time da do nekih područja nije moguće stići u jednom letu već valja presjedati. Valja napomenuti da je moguće prelaziti s kontinenta na kontinent, ali u tom je slučaju potrebno pronaći toranj za zepelline ili se uputiti u neku od priobalnih luka iz kojih plove brodovi u raznim smjerovima. Teritoriji u kojima obje strane harače i ispunjavaju zadatke najuzbudljiviji su dio čitave priče i na njih ćete kad-tad zakoračiti i to taman u vrijeme kada ste dovoljno odrasli (18+) da vas netko bez pitanja smakne. Kada je to netko približno vašeg nivoa razvoja (+-2,3) nije nikakva greda, ipak ste sami odabrali PvP server, no kada je ste jedan, a njih 5 sami i još vam se rugaju nakon što vas grupno srokaju, tada bi im najradije kroz žicu ušli u sobu i navukli ih za iskompleksirane uši i usput im se majke sjetili. Stvar je još gora kada su 15-20 nivoa veći od vas i roknu vas tak iz zezancije jer mogu. Jao kako bi im se krvi napili!1 Druga su stvar raidovi, odnosno grupni upadi kada se složi gomila igrača i organizirano krene na protivnički teritorij u harač. E to je onda prizor za pamćenje na kojeg se ne treba ljutiti jer je dio igre. Raidovi se obično dogovaraju ili unutar guilda/klana kako vam draže, ili na javnom chatu. Valja naglasiti da taj dio još uvijek nije dovoljno optimiziran jer se zna javiti lag kod veće skupine, no ništa prestrašno i neigrivo, pogotovo nakon posljednje zakrpe koja je upravo takve stvari ispravila.  Što se tiče grafičke strane, moramo priznati da nas je Blizzard ugodno iznenadio i zabezeknuo. Odlična ambijentalna glazba nekih teritorija (soundtrack se nalazi na popratnom CD-u Collector's Editiona) daje dojam epskih proporcija WoW-a i poseban štih čitavom prikazu koji je vrlo detaljan. Možda vam sve u početku liči na animirani film, no nakon par sati s igrom naviknete se u potpunosti na goleme prostore napućene ostalim igračima i hrpama čudovišta. Svaki od njih je detaljno modeliran i animiran bez preskakanja pokreta, a sve se to vrti na sasvim prosječnom stroju današnjice, pa čak i ispod toga ako isključite neke efekte. Uistinu je nevjerojatno da WoW izgleda prekrasno čak i na nekakvoj Intelovoj on-board grafičkoj kartici na kojoj je NFSU 2 vukao kao krepana mačka, ali je živa istina. Na takvoj konfiguraciji zastajkivanja su se događala samo kod ulaska u gradove dok se ne pojave svi objekti, a nakon toga je sve opet radilo kao podmazano. Nemojte nas uzeti za riječ, ali negdje smo pročitali/načuli kako na jednom serveru odjednom igra oko 6.000 ljudi što je uistinu impresivna brojka, dok je drugi podatak još impresivniji. Samo u Europi je dignuto više WoW servera nego za sve ostale MMORPG-ove do sada. Mislimo kako je ovo informacija koji dovoljno govori sama za sebe. Ako smo što propustili u ovom općenitom opisu WoW-a, morat ćete nam oprostiti budući da ni sami još ne znamo koliko je World of Warcraft uistinu velik, ali da je ogroman, u to budite sigurni. Od nedavno jeftiniji ADSL stigao je kao naručen budući da WoW guta samo 5-7 MB po satu što i nije neka cifra za razliku od FPS-ova koji troše višestruko. Malu smetnju nekome bi mogla predstavljati mjesečna pretplata i slažemo se da je za naše prilike previsoka no razmislite da li je 100 kn mjesečno uistinu mnogo za osjećaj koji niti jedna druga igra ne može ponuditi? Osjećaj da se nalazite u svijetu koji je živ i nakon vašeg odlaska iz njega, svijetu za čije otkrivanje treba gomila vremena, svijetu kojeg je vrlo lako zamijeniti za stvarni. Na ovo potonje valja posebno pripaziti. Što više reći nego - obavezno zaigrati! |
|
U igri World Of Warcraft postoje na više servera hrvatski klanovi. Na Hellscreamu ih je npr. 2. Jedan je na Alliance strani dok je drugi na strani Horde. Ova dva klana su sa oko 40 članova. Svatko tko zna više hrvatskih klanova neka slobodno ostavi komentar.
Slike Cro Cops guilda:   |